„To nismo mi, to je samo staklo“ – kazališna crtica o otpadnicima i buntovnicima

„To nismo mi, to je samo staklo“ držeći se za osovinu simboličnosti poznatih heroja s druge strane „moralnog“ spektra, emotivno dojmljivo ironizira naše želje i patnje. Sam odabir holivudskih ikona kao centralnih motiva istupak je za sebe i ukazuje na slojevanje autoričine kritike koja se gradi od trbuha što kruli do iskrivljenog odraza kojeg preziremo jer moramo, jer sve oko nas sjaji baš kao staklo. I što onda preostaje nego razbiti ga, restrikciju odriješiti destrukcijom, ako ništa onda barem samodestrukcijom paleći zdrava pluća? To je utapajući ugođaj „To nismo mi, to je samo staklo“, kazališne crtice o začaranome krugu života otpadnika i iznuđenih buntovnika iznesene s romantičnim minimalizmom.

„Čuj, Hamlete, čuj“ – nova predstava kazališta &TD [je li Hamlet očev sin ili je samo Hamlet?]

U pitanjima morala najteže povlačimo granice onda kada je nešto naše i tako do dana današnjeg nasljeđujemo nasilje, nasljeđujemo rat, nasljeđujemo osvetu i potoke krvi. „Čuj, Hamlete, čuj“ predstava je prošlosti i sadašnjosti, ali i predstava koja poziva da pokopamo Hamletov mač i pokušamo krenuti u neku drugu budućnost, da ono što će naša djeca naslijediti ne bude prolivena krv nego neko svjetlo sutra.