Six Martinis: 5 za njih i 5 za njega

[vc_row][vc_column][vc_column_text css_animation=”top-to-bottom”]RIJEČI/PITANJA: TENA ŠKILJEVIĆ

Six Martinis kontinuirani je kulturno – umjetnički program koji spaja medij vizualne umjetnosti i elektronske glazbe u kreaciji inovativnog glazbenog događanja u Rijeci. U dvije godine postojanja, održano je preko desetak SM evenata, a broj publike doživljava konstantni rast. Svoje novo poglavlje Six Martinis piše kroz razvoj suradnje s mekom elektronske glazbe, Berlinom. U kolaboraciji sa Save Us Recordsom, SM će 4. srpnja ugostit njihov prvi label showcase i vodeće artiste Jonasa Saalbacha i Andreu Ljekaj. Osim gostiju, za sjajnu atmosferu brinu i rezident DJ-i i VJ-i dočim okosnicu Six Martinisa čine njegovi osnivači Antonio Kiselić i Andrea Laurić. A tko su oni zapravo i što je pobogu tih ‘šest martinija’ čitajte u intervjuu u kojem smo na jednoj strani ugostili njih, a na drugoj Jonasa Saalbacha – i to doslovno!

[/vc_column_text][vc_row_inner][vc_column_inner width=”1/2″][vc_column_text css_animation=”left-to-right”]

5 za Antonia Kiselića i Andreu Laurić

Kako je zapravo počela/nastala Six Martinis (and a blow job) priča? Od kud naziv, od kud vi… Sve nam recite! 

Antonio: Boravak u Berlinu 2011. godine potaknuo je u meni val kreativne energije i želje za uključenjem u riječku kulturnu scenu, što sam učinio aktiviranjem u Prostoru Plus, čiji sam bio član. Na kućnoj zabavi 2012. odlučio sam druženje nazvati Six Martinis And a Blow Job i tako je sve počelo. Zatvaranjem dva kultna i za ekipu elementarna kluba u istoj godini, Palacha i Discordije, detektirao sam potrebu za otvaranjem prostora Delte 5, na čijoj je adresi tada stolovala Molekula. Početkom 2013. startao je program, a zabačeni prostor nezavisne kulture bio je ključan za otvaranje LGBTIQ populacije onoj heteroseksualnoj i obrnuto, što je bio cilj projekta. Daljnjim razvojem i širenjem koncepta proširili smo djelovanje u druge klupske prostore i napuštene industrijske hale, a Andreinim preseljenjem iz Zagreba u Rijeku početkom 2015. započeo je naš zajednički rad, te je estetski, glazbeno i politički proširen dijalog samoga koncepta sa zajednicom, ali i na sceni.

Rijeka je grad poznat po tome da svi sve (načelno) podržavaju, ali kada dođe dan da se negdje treba pojaviti i to zapravo i podržati onda malo zakaže. Kako se vi nosite s time i koja je razlika između prvog Six Martinis partyja koji ste organizirali i ovoga sad? Osjećate li veću podršku lokane ekipe, je li vam to uopće bitno i jesu li se stvari promijenile na bolje/gore?

Antonio: Six Martinisa je primarno definirao prostor. Prostor Molekule, na zabačenoj lokaciji u centru grada na Delti 5 omogućavao je apsolutnu intimu za posjetitelje, veliku dozu sigurnosti i mogućnost istraživanja novoga okruženja, uz većinsku 80% LGBTIQ populaciju. Izmještanjem partija u Harteru, a zatim i u Crkvu, razina LGBTIQ populacije je pala. Hartera, rezonira kao prostor koji i dalje odražava prostor intime, slobode i zajedništva, a publika je u savršenom odnosu 50-50. Estetika koju smo u samom startu gurali bila je miješanje različite publike na jednom mjestu uz eksperimentalnu elektroniku, ponajviše zagrebačke škole, dok smo se u zadnje vrijeme okrenuli lokalnim snagama u usponu, što je ujedno i donijelo novi val lokalne publike. Ne smijemo zaboraviti da u vrijeme startanja programa, Queer partiji koje su održavale LORICE nisu bili provođeni upravo zbog zatvaranja Diskordije, tako da smo, možemo slobodno reći, imali ‘monopol’ nad dijelom scene, željne zabave i upoznavanja, no ujedno i publiku različitih estetskih principa i pogleda na glazbu (što smatram dobrim). Posjećenost koncepta je uvijek veoma dobra, on ima svoju publiku, a proteklih godinu dana ta se publika standardizirala i sada uviđamo da koncept ponovno moramo reinterpretirati i otvoriti novim ljudima u zajednici.

Andrea: Six Martinis svojim rastom neizbježno redefinira značenje sigurnog prostora za LGBTIQ zajednicu. Nekada je to bio dnevni boravak Molekule među ljudima koji su se svi većinski poznavali. Danas je to prostor Hartere i šira zajednica, uključujući i posjetitelji/ice iz drugih gradova –  Ljubljane, Trsta, Pule, Zagreba… Podrška raste, a time i podrška političkom statementu eventa, a to je otvoreno i inkluzivno događanje koje ruši onu poznatu „Sve je to meni ok, dok oni to rade u svoja četiri zida“. Cilj je upravo javni prostor učiniti sigurnim za slobodnu ekspresiju svih identitetskih različitosti.

Odvažan moto ‘Ujedinjeni u različitostima’ posebni naglasak stavlja na ponovnom otvaranje klubske kulture queer zajednici u kojoj se ista razvila na idealima inkluzivnosti i jednakosti. Ipak, tome u zadnje vrijeme u Rijeci (začudo) ne svjedočimo. Barem kada je u pitanju nedavan napad na Ivana Šarara i ostale aktere kulturne zajednice vezane uz riječki HNK. Kako komentirate te (nemile) događaje? Naime, niša je na neki način slična s obzirom na to da se i ovo što vi radite (ako pitate mene) može podvesti pod umjetnost. Je li Gradski odjel kojem je na čelu Ivan Šarar ili Grad kao takav podržao vaš program i ako da na koji način? Mislite li da će ovaj događaj (ako već nije bitnije utjecati na financiranje i podršku ovakvim i sličnim manifestacijama u budućnosti? I da se nadovežem na ovo sve još jednim podpitanjem: zašto ste se odlučili ići u tom ‘queer’ smjeru?

Antonio: Nasilna reakcija Mije Antolovića, koju ne opravdavam, proizašla je iz činjenice kako institucija Grada kontinuirano provodi strukturalno nasilje nad građanima i ovo je jedan od pokazatelja da građani traže prostor za iskazivanje svog nezadovoljstva. Ivan Šarar politički predstavlja Grad Rijeku i samim time snosi odgovornost u javnoj domeni za politike koje Grad provodi. Djelatnici i djelatnice Grada moraju prestati zabadati glavu u pijesak i započeti po hitnom postupku, sa svim akterima na sceni, stvarati i omogućiti prostor za dijalog i zajedničko iznalaženje rješenja problema s kojima se kao društvo suočavamo.

Politika razvoja kulture Grada Rijeke nije prepoznala naš program unutar javnih potreba u kulturi, bez obzira na to što je vrlo dobro posjećen i daje pozitivne rezultate svrsishodno ciljevima koje si je kao takav zacrtao. Ovo je još jedan pokazatelj nejasne i izgubljene politike kojom se Grad Rijeka rukovodi prilikom određivanja kulturnih prioriteta, ali i činjenice fašizacije šireg područja kulture. Prije svega mislim na neoliberalne tendencije štednje u polju javnoga sektora, koji nekomercijalnu i kritičku kulturu vidi kao prijetnju. Stoga, možemo zaključiti kako Rijeka, koja se proklamira kao grad antifašističke i ‘crvene’ povijesti u suvremenom konceptu samo koketira s antifašizmom, dok u pravilu on provodi nasilan, fašistoidni model kapitalističkog upravljanja programa i resursa u kulturi.

Andrea: Zato queer. To nije ni smjer ni odluka, to je stvarna potreba. Odgovor na ustaljeno, institucionalno, zatvoreno i deklarativno shvaćanje kulture, umjetnosti, različitosti i tolerancije. Na žalost, sve je samo na papiru, bilo Kulturne strategije grada Rijeke ili na referendumskom listiću. Ni u ovom gradu neće vidjeti da se gay osobe drže za ruke ili ljube u javnom prostoru, ako pričamo o otvorenoj zajednici ili da se iz gradskih odjela kulture uopće potrude razviti dijalog s nezavisnom scenom, ako govorimo o otvorenosti institucija.

Nedavno ste bili u Berlinu. Pretpostavljam kako je jedan od rezultata tog putovanja (za sada ne u jednom smjeru što nam je izuzetno drago) i ovaj tulum koji spremate za 4. srpnja. Recite nam nešto više o budućim Six Martinis planovima… Jesu li i oni inspirirani Berlinom?

Andrea: Da, razmišljali smo o preseljenju, no Rijeka nas je vezala nekim čudnim nitima. Zaista želimo ovdje raditi jer vjerujemo u potencijal i mogućnosti koje grad nudi. Ovaj party je sigurno neka vrsta posvete putu u Berlin, no za sljedeći smo mislima i vibrom na pariškoj lezbijskog sceni. Jedno ime nam je vrlo primamljivo.

Čime se bavite kada ne organizirate/producirate partyje? Što plaća račune? 

Antonio: Razmišljamo kako i na koji način platiti račune od rada unutar profesije od koje bi smo željeli živjeti, a koja se tiče rada u području produkcije, kulture i aktivizma s naglaskom na samoodrživosti. Radimo kao konobarice, prekarni radnici, borimo se za novčane zaostatke s institucijama, umrežujemo se, protestiramo, multitaskamo…

Andrea: Da, radimo više poslova kako bismo mogli razvijati i raditi ono što zapravo želimo. [/vc_column_text][/vc_column_inner][vc_column_inner width=”1/2″][vc_column_text css_animation=”right-to-left”]

5 za Jonasa Saalbacha

Svoje setove izvodiš isključivo live. Na koji je to način teže, drugačije ili bolje od ostalih non-live actova koje većinom slušamo?

Jedino ograničenje kada svoje set sviraš live je to što se donekle moraš pridržavati ranije definiranog odabira glazbe i vlastite produkcije. S tehničke strane odvrtiti live set definitivno nije zahtjevno. Dokle god si ‘usavršio svoj zanat’ zapravo ni nije toliko važno puštaš li glazbu s vinila, CD-a ili s Traktora. Ako je rezultat dobar, a svi na danceflooru sretni onda prolazi sve. Iako volim svirati sa svojim prijateljima više se bavim produkcijom i zapravo, s obzirom na to, ima više smisla da sviram live. Sjajan je osjećaj svirati i vidjeti da ljudi kojima si svojim setom stavio osmijeh na lice tvoje trake još i prepoznaju. Ipak, techno live setovi imaju neke nedostatke. Recimo, nije moguće live set odraditi na način na koji to rade bendovi koji si mogu dopustiti 10-o minutni jamm preko nekog beata. Kod aranžmana u technu tog jamm momenta nema. Ipak, mogućnost da aktivno mijenjaš traku dok sviraš live moćan je alat koji pomaže kontrolirati flow seta i pruža neki privid improvizacije koja kad sviraš običan DJ set nije moguća. Dokle se god publici sviđa to što i kako radim nastavit ću s usavršavanjem svog live seta. Htio bi istražiti još neke mogućnosti kao što je live back to back set ili svirka s live vokalom. Još se uvijek sjećam prekrasnog spontanog sessiona sa Mz Sunday Luv koji je publika vrlo dobro primila. U budućnosti ću se tim idejama, ali i njihovom realizacijom zasigurno baviti još i više.

S obzirom na to da imaš ‘samo’ 25 godina kako si se i kada počeo baviti glazbom?

Produkcijom se bavim već dobrih 10 godina. Prije elektronike volio sam i rap, a sve što sam radio većinom sam dijelio samo s prijateljima. U glazbeni ‘business’ ušao sam prije dvije-tri godine, a od prije godinu dana živim isključivo od glazbe što je za mene bio veliki korak. Sve je počelo s labelom ‘Einmusika’ i mojim ‘Nika Yumi’ EP-em. Nakon toga pod svoje me uzela njihova booking agencija ‘Ledger Line’. Rad s ekipom koja stoji iza labela Einmusika ima jako izražen kolaborativni aspekt, što je meni izuzetno bitno. Naime, tijekom godina razvio sam jako dobre odnose s ekipom iz Moodmusica i Save Us Recordingsa, a tu je, naravno i Save Us kojim se trudim baviti svakodnevno.

Reci nam nešto više o labelu Save Us…

Meni Save Us znači obitelj. Label čine Hrvoje ‘Indi’ Slebur iz Hrvatske, Andrea Ljekaj i ja. Ipak, moram reći da većinu sjajnog posla obavljaju Hrvoje i Andrea dok ja uskačem i pomažem tamo gdje mogu jer mi produkcija i turneje oduzimaju većinu vremena. Na samom početku napravio sam remix za YokoO koji je ispao jako dobro te na taj način pridonio tome da se Indi i ja malo bolje upoznamo. Kada se preselio u Berlin ponudio sam mu da živi kod mene i postali smo jako dobri prijatelji. Nakon toga nam se na mjesec dana pridružio i Andrea. Dosta smo vremena provodili zajedno i tako pomalo gurali label. Od Save Us-a očekujem puno, a posebno sam ponosan na ekipu koju smo na njemu okupili. Tu su Cosmic Cowboys, Luc Angenehm, Just Her, Kris Davis, Affect!, Yokoo, Bog, mallone., Philip Kempnich i Tschoris. Znam da smo na pravom putu jer je feedback koji dobivamo od ostatka scene izuzetno pozitivan, a u prilog nam svakako ide i to što smo sva trojica stvarno veliki zaljubljenici u glazbu. Idući Save Us release bit će moj debi EP i suradnja s mojim jako dobrim prijateljem Tschorisem. Isto tako 6. srpnja izlazi ‘Boorka’ – EP s tri trake među kojima je i hipnotički remiks za koji je zaslužan Arjuna Schiks.

Što očekuješ od partyja u Rijeci, a što ekipa može očekivati od tebe?

Mislim da će party u Rijeci biti fantastičan! Veliki sam obožavatelj Hrvatske, a Rijeka i Hartera super su prostor za našu prvu Save Us label večer. Već sada planiramo drugo izdanje koje će se održati u kasno ljeto u Berlinu. Nisam siguran što publika može očekivati od mene. Kao i uvijek dat ću sve od sebe da isporučim energičan set. Vjerojatno ću pustiti i prvi remix koji sam napravio za Save Us – to je pomalo posebno jer ga jako dugo nisam svirao live.

Budući planovi…

Ima zapravo nekoliko stvari koje bi volio spomenuti. Kao prvo jako sam uzbuđen zbog svog novog izdanja za Bedrock – pola EP-a radim ja, a pola BOg. Taj EP zlazi krajem kolovoza. Osobni highlight ove godine definitivno je moj debitantski album na kojem predano radim kako bi ga čim prije završio. Izaći će za moj matični label Einmusika. Planiram i par suradnji s prijateljima Andreom Ljekajem, Einmusikom, Dahuom i Sasseom. U ovom poslu stalno si suočen s uzbudljivim prilikama i suradnjama pa tako na kraju nikad ne znaš što se sve u međuvremenu može dogoditi.[/vc_column_text][/vc_column_inner][/vc_row_inner][/vc_column][/vc_row]