Vlak je već krenuo i krajolici su se nastavili izmjenjivati poput kazališnih kulisa. Došao sam do daha i obrisao znoj sa čela. I dalje je bilo prokleto vruće u kabini. Sjedeći tako shvatio sam da nisam kupio ništa za popiti, a već sam i ogladnio malo; ne bih sada imao ništa protiv ručka kakav je bivša žena uobičavala kuhati za nas dvoje dok sam ja lijeno buljio u televizor tih nedjeljnih popodneva, izležavajući se na kauču dnevne sobe.