Izdah

Ustao se do kuhinje još jednom. Svjetlo je bilo ugašeno. Nije se sjećao da je tako ostavio ovu prostoriju. Stolica pored prozora bila je još bliže njemu. Sjeo je na onu pored. Gledao je u praznu stolicu i šutio. Nije znao šuti li zato što je siguran da mu se riječi ne izdaju za one koje želi da budu u stvarnosti ili zato što nije imao snage da išta kaže.

Neki drugi životi 002

Vlak je već krenuo i krajolici su se nastavili izmjenjivati poput kazališnih kulisa. Došao sam do daha i obrisao znoj sa čela. I dalje je bilo prokleto vruće u kabini. Sjedeći tako shvatio sam da nisam kupio ništa za popiti, a već sam i ogladnio malo; ne bih sada imao ništa protiv ručka kakav je bivša žena uobičavala kuhati za nas dvoje dok sam ja lijeno buljio u televizor tih nedjeljnih popodneva, izležavajući se na kauču dnevne sobe.