Pogledajmo svijet kroz Tommyjev objektiv

[vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]

Svojim fotografijama potiče na razmišljanje prvenstveno zbog jedinstvenog stila – koji me se najviše dojmio – te upornosti i želje za usavršavanjem. Odmalena je volio crtati i zapravo ga je to dovelo do pravog puta i tek je onda otkrio svoju pravu strats -fotografiju. Taj preokret dogodio se 2011. godine kada kreće s pohađanjem raznih tečajeva i dodatnih edukacija u želji za usavršavanjem i novim znanjima o fotografiji. 2012. postaje članom ”Fotokluba Rijeka” i od tada sve postaje ozbiljnije. Dosad je sudjelovao u trima skupnim izložbama. Okušao se i u samostalnoj fotografiji na brojnim eventima cijenjenih glazbenika koji su gostvali na području Rijeke, Opatije i okolice. Primio je nekoliko pohvala i priznanja te fotografirao za poznate riječke portale. O svojim uspjesima i priznanjima reći će nam više on sam.

Tvoji počeci su bili crteži, crtaš li i dalje ili je fotografija ipak pobjedila?

Moji početci crtanja su bili iz hobija prema grafitima, pratio sam Riječku scenu i time se htio baviti. Išao sam na razne radionice, po raznim jam-ovima gdje su se writeri(grafiteri) natjecali, ali uvijek sam samo gledao. Moji crteži su uglavnom bila pod nastavom u osnovnoj i srednjoj školi na zadnjim stranama bilježnica. Nekako se nisam vidio u tome… s vremena na vrijeme me počela zanimat fotografija u digitalnom obliku…

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]

Kad si se počeo zanimati za fotografiju?

Početak fotografiranja je krenuo negdje u zimu 2010.godine. Tada nisam još bio u financijskom mogućnosti priuštiti si neki DSL-R fotoaparat pa je fotografiranje bilo s običnim digitalcem, ali potrebe i želja su bili jači od toga što imam. 2012.godine sam postao član Fotokluba Rijeka u kojem sam i dan danas član i tada se sve nekako počelo slagati na svoje mjesto.

U kojoj fotografiji najviše uživaš? Koji su ti motivi najdraži?

To je prvenstveno fotografiranje koncerata i evenata, ali tu je ne i manje važna macro fotografija i fotografija životinja u kojoj jednostavno uživam. Pored toga smatram da fotograf ”mora” znati fotografirati sve, pejzaže, portrete, sportsku fotografiju, interijere, macro fotografiju… Najdraži motivi su mi isticanje osjećaja, volim da fotografija kaže emociju, da fotografija nešto govori.

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]

Šta za tebe predstavlja fotografiranje?

Mnogi misle da je to: uzmi fotoaparat, škljocni i to je to. Ali kada dođete u situaciju kada nemate npr. širokokutni objektiv, teleobjektiv kod sebe, flash… a vidite fotografiju… Taj osjećaj će razotkriti svakog fotografa. U Fotoklubu Rijeka sam slušao predavanja mnogih iskusnih fotografa od prof. Borislava Božića, Marijane Mavić, Tanje Ljubojević do fotografa koji su obišli cijeli svijet slikajući te naučio razliku između običnog viđenja i škljocanja čovjeka i profesionalnog fotografa i tek onda shvatio pravu razliku.

Možeš li sa nama podjeliti neki svoj osobni doživljaj fotografije? Kažu “svaka ima svoju priču”?

Svaki put kada želite snimiti nešto posebno, nešto što nikome neće pasti na pamet i što će prikazat bilo što što se slika u drukčijem i posebnom pogledu. Svaki put ćete željeti prikazat svoju fotografiju u drukčijem svijetlu i da ta fotografija u cijelosti ima svoju priču i svoju poantu. To je taj poseban osjećaj.

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_single_image image=”5093″ img_link_target=”_self” img_size=”full”][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]

Kojim programima dodatno uređuješ fotografije? Reci nam nesto o tome.

Fotografije ako uređujem, uređujem u Adobe Photoshop Lightroom-u. Preferiram sitne korekcije u što manjoj mjeri tipa dodavanje kontrasta, pojačavanje boja i sl. Ne uređujem sve fotografije jer ako ste pogodili trenutak i ono što ste htjeli daljnje uređivanje i nije potrebno.

Baviš li se fotografijom samo iz ljubavi i hobija ili i profesionalno?

Fotografijom se bavim prvenstveno iz ljubavi. Provođenje slobodnog vremena s svojim ljubimcem kako ga volim zvat nešto je najljepše, ali kada se to pretvori u posao onda je to spajanje ugodno s korisnim I osjećaj je predivan. Imao sam dosta prilika i profesionalno slikati kao što su turističke zajednice, neki lokali, razne portale, agencije, sportski savez, županiju i sl.Fotograf sam i internetskog portala ”Pod Učkon.net” nekadašnjeg portala ”Liburnija.net” sa kojim imam ugodnu suradnju.

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]

Imaš li svoju najdražu fotografiju, onu na koju si najviše ponosan?

Naravno, ima ih jako puno, izabrat ću par njih.

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_single_image image=”5096″ img_link_target=”_self” img_size=”full” title=”Prva fotografija je fotografija grada Rijeke, to je jedna od mojih prvih radova koje sam napravio. Snimljena je sa Terminala i trajala je 10 sekundi. Odgovor na to zašto baš ta slika je u tome što sam za nju dobio i najviše usmenih pohvala raznih fotografa a i ostalih ljudi.”][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_single_image image=”5094″ img_link_target=”_self” img_size=”full” title=”Druga slika je slika moga brata koja je bila i na izložbi ”Život je lijep” u galerija Principij,Rijeka 2012.godine.”][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_single_image image=”5092″ img_link_target=”_self” img_size=”full” title=”Treća fotografija i ujedno meni najdraža slika rijetko viđenog zelembača koju sam uslikao u ljeto 2013.godine na Učki. Imao sam svega nekoliko sekundi za izvaditi fotoaparat i uslikati ga. I na kraju kad sam pogledao fotografiju vidio sam da sam uslikao baš pravi trenutak.”][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]

Imaš li neostvarenih snova vezano uz fotograiju?

Jedna od mojih želja je biti jednog dana fotograf za neke naše novine ili nešto tomu slično. Te jedan pretenciozni san da postanem fotograf National Geographic-a.

Čime se trenutno baviš, šta te okupira?

Trenutno uz fotografiranje pohađam Veleučilište u Rijeci te treniram nogomet. Moram spomenut i vožnju biciklom kada mi to vrijeme dopusti, sa ruksakom na leđima u kojem je fotoaparat.

Koji je tvoj osobni stav o položaju mladih danas koji se žele baviti fotografijom?

Vidim da postoji jako puno mladih koji misle da je fotograf svatko tko kupi fotoaparat od par tisuća kuna i fotka. To je isto kao da kupite auto i sjednete prvi put u njega, a niste položili vozački ispit. Tako i ja mislim da se mora proći barem neka edukacija profesionalnog fotografa ili nekakvog Fotokluba da bi se stekli barem temelje za daljnji napredak i fotografiranje. Treba znat kako se postavit u datom trenutku, koji objektiv kada koristit, postavit postavke… Treba znati jako puno toga da bi se od obične došlo do profesionalne fotografije.

Koji su tvoji planovi za budućnost?

Rad, rad i samo rad. Svakim danom se usavršavati i nadograđivati svoje znanje. Čovjek uči dok je živ, svaki dan je dan za dokazivanje i učenje.I naravno,fotkat,fotkat i samo fotkat.

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]