Your ticket to urban culture. Powered by Neuralab
Krv, kiša, hrabrost, ljubav…. Tim riječima Dora i Ervin zaokružuju svoju trodnevnu avanturu na zagrebačkom Jarunu. Pohodili su jubilarni deseti INmusic festival i prenose nam dojmove. U sveukupno osam tisuća znakova. Svatko iz svog kuta. Back2Back festival review!
Diyala je mračna, surova i duboka, put njezine glazbe ne vodi ‘in tha club’ nego u dio noći kad je zabavi kraj, kad novi dan još nije započeo, kad su prostor i vrijeme rezervirani za sjene i noćne more. Diyala je djevojka koja na svijet i glazbu gleda na svoj način. Nije je strah porušiti sve granice prilikom stvaranja svog glazbenog stila, te je zbog toga njen zvuk teško smjestiti u jednu glazbenu kategoriju.
Bio je to jedan od onih nastupa koji učini da se nekako obavežeš otići ponovo kada ti se ukaže prilika, u mojemu se slučaju radilo o svojevrsnoj kompenzaciji za propuštene prilike koje nisam iskoristio, a trebao sam. Ne volim to, kada otkrijem da sam puno ranije trebao obratiti pažnju na neki band.
Najnoviji radove mlade slikarice Valentine Supanz nastavak su ciklusa intimnih slika, kojima prikazuje trenutne preokupacije iz osobnog života. Iskreni prikazi vlastite stvarnosti prikazuju ogoljene objekte, bez suvišne naracije. Oni se pred nama zrcale kao pred ogledalom- bez uvijanja prikazuju se u realnom svjetlu, ipak, skrivajući osobna značenja autorice.
Opus joj je jako raznolik i lako bi se našlo ponešto za ljubitelje elektra, tehnjave, diska, pa sve do post-punka. Međutim, takva stilska raznolikost i teško brijanje na filozofiju i kritičku teoriju u svakom intervjuu meni više ostavlja dojam djeteta koje se frustrirano želi izraziti među odraslima nego ozbiljne umjetnice koja pokušava iznjedriti nešto svježe i zaista progresivno. Ili je cijela stvar jednostavno previše „konceptualna“ i „progresivna“ za moj plebejski ukus.
Zbirka Slikati u Normandiji, s radovima Moneta, Boudina, Géricaulta, Courbeta, Corota, Dufyja, Renoira i drugih, postala je simbol Normandije, regije značajne za povijest umjetnosti. Izložba ne naglašava samo važnost Normandije u umjetnosti, već prikazuje i djela slikara svjetskog i regionalnoga glasa.
Ovo je, po mom izračunu, bilo peto gostovanje Morcheebe u Zagrebu, i drugo za redom u tvornici. Volim misliti da bend ima poseban odnos sa zagrebačkom publikom i da zaista vole doći kod nas. Najveći dokaz tome na ovom koncertu je bio šećerni hihot kojim je Skye popratila eksplozivne ovacije nakon svake stvari koju su svirali, te njezina boca tekile koja je putovala publikom kao nagrada za ekipu koja je znala ime prve pjesme s prvog albuma.
Lauba je kao prostor za ovakvu vrstu događaja funkcionirala kao da je to oduvijek i bila. Genijalno posložen prostor za promo EB stvari u potpunosti odvojen od plesnog podija, svjetlo i klima kakvu čovjek u tim, koncertnim, uvjetima samo poželjeti može te decentna nenametljiva promocija multinacionalne kompanije koja iza cijelog projekta stoji prostor su oplemenili u toj mjeri da sam se pitala jesam li zaista u Zagrebu?!
Ovoga puta u punome sastavu, Sune i Sharin, potpomognuti bubnjarem, došli su promovirati posljednji studijski album – Pe’ahi. Trojka je koncert otvorila pjesmom kojom album i započinje, Endless Sleeper, a kada je Sune nakon noise-surf-jeka uvoda krenuo pjevati pjesmu koju je napisao inspiriran zgodom kada se umalo utopio, bilo mi je drago što sam tamo.
This one just worked in this space. It worked much better then other pieces I have. A lot of pieces I have are long and verticaly portraits, and then you find a wall which is square and suddenly you’ve got the situation that the image doesen’t work so well in that space. This one worked just perfectly.
Transmeet.Tv 