Electronic Beats – festival koji dlaku mijenja, ali ćud nikada [REVIEW]

[vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]

Ovu, četvrtu godinu zaredom, Electronic Beats Festival u Zagreb je doveo pomalo drugačije izvođače od onih na koje smo (i na koje su nas) navikli. Tako su se 8. studenog u Laubi na pozornici izredali Erlend Oye, Patrick Wolf, Eyedress i Den Sorte Skole.

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]

riječi: tena škiljević
foto: tomislav sporiš

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]Opušteno sam se u Laubi pojavila taman da čujem i vidim Patricka Wolfa. Simpatični momak koncert je odradio uz pratnju harfe, harmonike i gitare po kojoj je prebirao on. Došla sam bez ikakvih očekivanja i nimalo se razočarala u ono što sam čula, a i vidjela. Naime, Patrick je odradio sjajan posao – kako u interakciji s publikom tako i u kombinaciji sviranja gitare i ‘igranja’ s laptopom. Modno osviješten pozornicom i publikom ovladao je izuzetno dobro, a osobni ‘high’ njegovog nastupa bio je izvođenje možda i najvećeg hita ‘Time Of My Life’.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_gallery type=”flexslider_slide” interval=”5″ images=”6833,6831,6827,6843,6835″ onclick=”link_no” custom_links_target=”_self” img_size=”full”][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]Nakon njega na pozornicu je stigao i – u mome društvu, ali i općenito – najočekivaniji izvođač večeri, Erlend, koji se u Zagrebu zabavljao i dan prije i dan poslije Festivala. Naime, kada je dolazio na ‘gig’ u avionu je upoznao Vladimira Ivkovića koji je taj dan puštao u Mastersu. Vladimir mu je u razgovoru Masters opisao upravo onakvim kakav on i jest – klub s definiranim stavom prema glazbi i plesu pa je Erlendu to bilo dovoljno da zaključi kako bi baš mogao svratiti na njegovu gažu. Na svom Facebook pageu kasnije je objavio kako ga je Masters oduševio i kako je tamo dobio upravo ono što je htio – glazbu sjajnog DJa reproduciranu na odličnom suondsystemu.[/vc_column_text][vc_single_image image=”6841″ border_color=”grey” img_link_target=”_self” img_size=”full”][vc_single_image image=”6845″ border_color=”grey” img_link_target=”_self” img_size=”full”][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]Dan poslije odabir je pao na Stereotip u kinu Mosor, a prema osmijehu na njegovom licu kojemu sam posvjedočila dok se bezbrižno ljuljuškao u masi niti to iskustvo nije ga ostavilo ravnodušnim. No vratimo se mi na njegov nastup koji je nekima očito bio prespor jer su vjerojatno očekivali više Kings of Convenience i The Whitest Boy Alive repertoara – koji je u većini slučajeva jednakog broja BPMova kao i ovo što smo čuli na koncertu u Laubi. Ipak, Erlend je izvodio stvari sa zadnjeg albuma ‘Legao’ koji baš i ne odiše nekom plesnom energijom. Nakon malo lakšeg uvoda, vrhunac koncerta svakako je bila izvedba Royksoppovog hita ‘Remind me’ nakon čega je cijeli nastup poprimio malo ‘žešću’ notu. Bend koji ga je pratio dijelio je njegovu energiju, a sam Erlend nekoliko se puta pobunio zbog zvuka da bi nastup završio euforičnim stage divingom. Na kraju balade izveo je upravo to – popularnu baladu Brigitte Bardot i Sergea Gainsbourga ‘Je T’aime.. moi non plus’ uz popratnu romantičnu vizualizaciju koja je uključivala baroknim fontom ispisan ‘je t’aime’ na bijelom platnu iza leđa benda. Cjelokupan dojam bio je i više nego divan – on u bijelim hlačama, traper košulji i s ogromnom zlatnom instalacijom oko vrata, bend jednako hipsterski modno usklađen, energija koja je iz pjesme u pjesmu postajala sve bolja i na kraju njegovo oduševljenje publikom koja ga je glasnim pljeskom izmamila na bis. Potajno sam se nadala da će izvesti stvar ‘Done with you’ – nije ju izveo, ali osmijeh s lica bez obzira na to nisam skidala tijekom cijelog trajanja njegovog nastupa. Zašto? Zato jer je to, na kraju krajeva Erlend..[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_gallery type=”flexslider_slide” interval=”5″ images=”6854,6855,6852,6851,6850,6849,6848,6847,6846″ onclick=”link_no” custom_links_target=”_self” img_size=”full”][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]A za kraj ovogodišnjeg EB-a odslušala sam pola nastupa Den Sorte Skole, danskog DJ i producentskog dua s kojim se prije ovog zagrebačkog nastupa baš i nisam previše upoznala. Krenuli su lagano – tribal zvukovima koji su više podsjećali na trance nego na electro party. Dala sam im šansu i bila otvorena za još… Naime, nakon romantičnog Erlenda zaista je bilo vrijeme za malo up-lift beatova pa sam samim time nastup ovog dvojca nestrpljivo očekivala. Za dodatni boost svakako je bila zaslužna i prijateljica koja mi je, dok smo ih čekali i gledali kako se pozornica rastavlja pa nanovo slaže, ispričala kako su sjajni i kako kombiniraju glazbu sempliranjem različitih žanrova i glazbe iz više od 50 zemalja. OK, ovo će bit zanimljivo. I bilo je, ali na žalost nedovoljno da me na festivalu zadrži dulje…[/vc_column_text][vc_row_inner][vc_column_inner width=”1/1″][vc_gallery type=”flexslider_slide” interval=”10″ images=”6856,6857,6830,6858″ onclick=”link_image” custom_links_target=”_self” img_size=”full”][/vc_column_inner][/vc_row_inner][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]Lauba je kao prostor za ovakvu vrstu događaja funkcionirala kao da je to oduvijek i bila. Genijalno posložen prostor za promo EB stvari u potpunosti odvojen od plesnog podija, svjetlo i klima kakvu čovjek u tim, koncertnim, uvjetima samo poželjeti može te decentna nenametljiva promocija multinacionalne kompanije koja iza cijelog projekta stoji prostor su oplemenili u toj mjeri da sam se pitala jesam li zaista u Zagrebu?!

A s obzirom na to da svi vole biti generali nakon bitke – što se najviše očituje na društvenim mrežama – i prigovarati oko svega i svačega da se zaključiti kako nekima ovakav line up baš i nije sjeo. Ipak, izvođači su bili poznati odavna, a isti taj internet prepun je kanala putem kojih se može (da ne kažem mora) informirati o glazbi koju ćete na nekom eventu slušati. Samim time razočaranje ovim ne toliko ‘Electronic’ Beatsom smatram neopravdanim jer je Zagreb tog 8. studenog zaista nakratko postao Berlin. Najveća zvijezda svakako je bio Erlend iako ni ostali glazbenici nisu bili ništa manje dobri. Ako ništa drugo utjeha za sve one kojima je falilo basa leži u tome da su se educirali i – nadajmo se – nedavno odgledane i odslušane umjetnike ‘guglali’ kad su došli doma. A ako kojim slučajem nisu svakako bi trebali.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_single_image image=”6859″ border_color=”grey” img_link_target=”_self” img_size=”full”][/vc_column][/vc_row]