Your ticket to urban culture. Powered by Neuralab
Suptilnost, koja se najavljuje, ostaje nedorečena jer je guši nepotrebna redateljeva potreba da neprestano šokira te se samo otvara mogućnost konfuzije. Inicijalno, Garcijina ideja je nešto što treba podržati, u pogledu teme, ali i eksperimenta koji provodi u svojoj poetici teatra. Nit koja ga vodi na tragu je nečeg velikog, ali joj je još uvijek potrebno pristupiti cum grano salis.
Promatrate nekoliko sjena na zidu ne znajući odakle dolaze, vatra gori pored vas, toplo vam je i uživate. No te sjene su sugestivne, neke vas podsjećaju na oblike koje niste nikada vidjeli, neke liče na nešto već viđeno i zanemareno. Dakle ideje vam se tvore u glavi, razmišljate o tome što bi to moglo biti, možda je životinja, možda je čovjek, a možda i vaša sjena. Dok se iza vas odvija cijeli jedan svijet kojeg ne možete pojmiti. Divovi hodaju, patuljci bježe, nije ništa od onoga što ste zamislili.
Lolićev Othello moderna je i zanimljiva interpretacija jednog kanonskog teksta koja ni u jednom trenutku izvedbe ne posramljuje samog Shakespeara i njegovo djelo. On još jednom potvrđuje Shakespearovu vrijednost, ali i vrijednost ideja nove generacije kazališnih redatelja.
Glasvegas je trenutno na turneji kojom promoviraju najnoviji album ”LATER… WHEN THE TV TURNS TO STATIC”. U skolopu velike turneje, Škoti će svoje pjesme, po prvi puta uživo, predstaviti i hrvatskoj publici: 26.11. u klubu Močvara u Zagrebu.
“Već nam je svima dugo jasno da smo opsjednuti napredkom, egoizmom i antropocentrizmom zašli u slijepu ulicu, ali sad smo na njezinom samom kraju. Nema natrag, a nema ni preko. Nadam se da ulazimo u razdoblje u kojem više neće vrijediti ona poslovica ‘povijest se ponavlja’, jer se u protivnom više neće imati šta ponavljati.”
U vremenu kada novac pokreće svijet, kada se ljudska srca okamenjuju pod njegovim utjecajem, lik Gospođice i priča koja je spletena oko njega, nešto je što se sigurno opravdano našlo na kazališnim daskama i otvorilo probleme vrijedne diskutiranja.
Ovo više nije onaj klasični garage- rock zvuk kojeg smo navikli slušati, ovo je sad nešto mnogo drugačije. Nisu više to oni klinci koji pjevaju pjesmice o svojim tinejđerskim problemima, ovo su odrasli momci koji su spremni na velike izazove.
Jedna kreativna ideja, malo konzultacija i naramak poslanih mailova rezultirali su našom novom rubrikom ‘TITRACIJA’ kroz koju ćemo dva puta mjesečno predstaviti po dva DJa, točnije njihovu glazbu. Riječ je o setu koji su složili ekskluzivno za Transmeet Tv, a čast otvaranja rubrike pripala je Janu Kinčlu.
Danas je najjednostavnije napisati pjesmu o velikom dijelu društva koje je krenulo propadati pod okriljem primitivizma koji se u njega ušuljao krajem 90-ih. Doduše počelo je nevino s pojavom dance glazbe, ali bilo je samo pitanje vremena kada će se te klavijature pretvoriti u harmonike i kada će dance postati folk te naravno kada će uz to doći i drugi oblici propadanja društva…
Priča o plastičnoj vrećici je zapravo priča o odrazu društvenih vrijednosti u cijelini i o zrcaljenju nekih naših vrlo osobnih pogleda na svijet stvari. Kao tipičan član današnjeg društva naš odnos prema stvarima pa i vrećici iz naslova je vjerovatno ili konzumeristički ili racionalan. Raritetniji članovi tog istog društva su pojedinci koji stvaraju osobniji i emocionalniji odnos prema vrećici koji je odraz njihovog posebnog pogleda na sve što ih okružuje.
Transmeet.Tv 