Your ticket to urban culture. Powered by Neuralab
Voljela je psovati. Pokušala je shvatiti sve te grandiozne ideje. Nisu se dale u njenu glavu. Nije mogla podnijeti dijeljenje ljubavi. Dijeljenje onoga što je nekoć bilo pored, a sada je raspršeno, sada je… pitaj Boga gdje. A samo je morala shvatiti da ju sebičnost priječi od tog velikog dubokog uzdaha.
“Imala je crnu valovitu kosu i par sitnih pjegica što su joj prekrivale obraze. Sjedila je u kabini nasuprot mene.
Otprilike negdje mojih godina zaključim. Imala je otvorenu knjigu ispred sebe, i pretvarajući se da je beskrajno zanimljiva potpuno se zagledala u njene stranice.”
Maraton kratkog filma 2008
