Izdah

Ustao se do kuhinje još jednom. Svjetlo je bilo ugašeno. Nije se sjećao da je tako ostavio ovu prostoriju. Stolica pored prozora bila je još bliže njemu. Sjeo je na onu pored. Gledao je u praznu stolicu i šutio. Nije znao šuti li zato što je siguran da mu se riječi ne izdaju za one koje želi da budu u stvarnosti ili zato što nije imao snage da išta kaže.

Papirić nad papirima

Lutao sam tako po kuhinji i naravno da sam se nadao da ću naći neke odgovore na neriješena pitanja, na pitanja zašto ona baš sad ide iz svog obitavališta. Razlog nisu uspomene, zasigurno. Odgovore na pitanja koliko Bajadera može strpati u usta i pri tom govoriti. Bio sam malo strog prema njoj pomislio sam, često ju ismijavao no nije joj smetalo. Zajedno bismo se dobro nasmijali. Debeljuškasti ljudi su uvijek dobri, pomislio sam.