Vrijeme u dvoje

Nije mu mogao pobjeći. Vremenu u koje se zaljubio. Zaljubio se u nju i u vrijeme koje je prolazilo dok su bili zajedno. To isto bi mu nekoć predstavljalo muku. Sada se samo nadao što sporijem prolasku takve sile da što duže osjeti njen dodir i dodir vremena na koži svojoj.

Nije stvar u vremenu

Stajao je tamo, što drugo nego, sat. Stari sat kojemu su se kazaljke malo kretale pa bi stale i tako unedogled. Izvadio ga je i uzeo u ruke. Bio je iznošen i njegova se kožna narukvica ofucala toliko da ju se nije moglo staviti na ruku, a da na njoj ne ostane dio dotrajale narukvice. Samo ga je gledao i ruke mu se nisu znojile. Bio je to sat njegova djeda.

Creativity Requires Time

[vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text] Pokušaj, pogreška i eksperiment su važni elementi koji u konačnici stvaraju kvalitetan rezultat. Sve to naravno zahtjeva određeno … More