Your ticket to urban culture. Powered by Neuralab
– Ma gledaj, zar misliš da ću postat’ sokolar nakon srednje škole (nije da imam išta protiv sokolara), ali izglednije je da ću ići za svojom egzistencijom, za onim što će mi priskrbiti novac. Znam da ciljaš na to da sam trebao biti superheroj, astronaut ili slično ali to su jednostavno preveliki snovi, i možda se baš zato tako i s razlogom zovu, snovi. Ti misliš da je to tvoj neki potencijal, ja kažem da su to samo snovi. U drugačijem svijetu živimo.
16. travnja Bad Copy su se vratili u Zagreb promovirati “Krigle“, prošlogodišnji studijski album, četvrti po redu. Skaj Vikler, Ajs Nigrutin i Timbe set su otvorili uspješnicom Esi mi dobar koja je kod publike promptno izazvala oduševljenje koje nije kopnilo cijelim koncertom. Mislim da su i momci iz banda pomalo bili iznenađeni brojnošću publike i njenim poznavanjem stihova, tako da masovnoga repanja nije manjkalo.
Prvi čovjek koji je stao pred kamere i mikrofon VizTalka je jedan jedini Miron Milić, umjetnik kojeg smo već dugo htjeli intervjuirati, upoznati i predstaviti našim čitateljima i široj javnosti, pa se ovaj dugi intervju, kao dio našeg novog projekta, pokazao kao idealna prilika.
Talentirana akademska slikarica Valentina Supanz u ponedjeljak 19. svibnja, u Galeriji Kristofora Stankovića predstavila je u cijelosti ciklus slika nazvan “Utopia”. Valentinina platna zadivljuju zavidnim tehničkim umjećem u službi izražavanja prekrasnih prikaza svijeta u kojem se isprepliću mašta i realnost. Slike nas poput filmskih scenarija uvode u proživljavanje jednog vrlo osobnog dječjeg svijeta koji ne poznaje granice. Gledajući utopistička platna teško je ne razvući lice u osmjeh, jer nas podsjećaju na razmjere ljepote, kreativnosti i topline osjećaja koje imaginacija i otvoreni duh čovjeka stvara u svojem najčišćem “neodraslom” tj. neograničenom obliku.
Konobar je prišao nudeći nam jelovnike. Naručili smo samo hladna predjela. Ja sam naručio još jedno pivo, a ona je naručila još jednu čašu bijelog vina. Ispričala mi je kako putuje u rodni grad. Mlada sestra joj se udaje i vjenčanje je za dva dana. Rekla je da nevoljko ide kući jer zna da će je odmah zasuti raznim pitanjima.
U osam glumica, među kojima je uopće teško izdvojiti ijednu od njih kao bolju, a kamoli lošiju budući da su odradile svoj dio posla za svaku pohvalu, publika se ogledava. U tome ogledalu je sve, ništa više i ništa manje i što onda drugo nego si priuštiti tu dozu smijeha i pustiti da jednom svi oni problemi što smo nakupljali i još nakupljamo jednom iziđu van iz nas i utope se u smijanju. Nekim stvarima, doduše, nećemo se nikada smijati, ali možemo dopustiti i da ta bol odjekne u toj tišini i sigurnosti teatra gdje zajedno publika s glumicama diše i ona uistina traumatična sjećanja.
Hand picked videos
Vlak je već krenuo i krajolici su se nastavili izmjenjivati poput kazališnih kulisa. Došao sam do daha i obrisao znoj sa čela. I dalje je bilo prokleto vruće u kabini. Sjedeći tako shvatio sam da nisam kupio ništa za popiti, a već sam i ogladnio malo; ne bih sada imao ništa protiv ručka kakav je bivša žena uobičavala kuhati za nas dvoje dok sam ja lijeno buljio u televizor tih nedjeljnih popodneva, izležavajući se na kauču dnevne sobe.
Svratište kod Alberta C. predstava je koju bi svaka kćer i svaka majka trebale pogledati (što, naravno, ne isključuje muške gledatelje). Izvrsni glumački dvojac Ane Karić i Mie Biondić do temelja je razvio taj odnos među sobom i same likove unutar sebe da je slojevitost teksta (koja je u skladu i sa slojevitošću odnosa) proizašla i projicirala se na publiku u potpunosti.
Ovaj video samo je najava nove suradnje koju započinju Vizkultura.hr i Transmeet.tv, u kojoj ćemo kroz video intervjue nastojati pratiti domaću scenu kreativnih industrija i gledateljima donositi priče iz ateljea, studija, ureda i radionica hrvatskih umjetnika i kreativaca.
Transmeet.Tv 