Zašto dolaziš ovdje? – Morrissey u Zagrebu [REVIEW]

Nepripremljena publika koja je, ruku na srce, mahom činila uzrast ne tako daleko od srednjovječja bila je što manje što više razočarana odabirom materijala. Tako ni ne čudi što je vrhunac koncerta postigla How Soon is Now dok je ostatak vremena publika koncert pratila involviranošću i zainteresiranošću srednjoškolaca na obaveznom posjetu muzeju. Prebiranje po mobitelu, preglasno ćaskanje i ispijanje pive na šanku nekako može dočarati kojim su posjetioci koji su platili kartu pratili ono u što su uložili novac . A neki su i otišli prije kraja.

Morcheeba na tvorničkim postavkama [REVIEW]

Ovo je, po mom izračunu, bilo peto gostovanje Morcheebe u Zagrebu, i drugo za redom u tvornici. Volim misliti da bend ima poseban odnos sa zagrebačkom publikom i da zaista vole doći kod nas. Najveći dokaz tome na ovom koncertu je bio šećerni hihot kojim je Skye popratila eksplozivne ovacije nakon svake stvari koju su svirali, te njezina boca tekile koja je putovala publikom kao nagrada za ekipu koja je znala ime prve pjesme s prvog albuma.

ABOP [INTERVIEW]

‘Sve moguće kombinacije igraju, nekad John i Levi slože groove na koji se ostali nadovezuju, nekad Tourett smisli ludu dionicu pa se oko nje radi groove… Na kraju se više ni ne zna tko je prvi počeo. Uglavnom, ne postoji fiksna shema rada, svi u bendu su kreativni i na svakoj probi je barem jedan od nas dobro raspoložen pa povuče i ostale.’

Frenkie [INTERVIEW]

Jedan je od prvaka balkanskog hip hopa koji drma javnost i političare, heroj generacije koji svojim tekstovima o surovoj stvarnosti tjera na razmišljanje. Karijeru je počeo na kultnom FM Jamu koji upravo slavi 15 godina, kao i s Edom Maajkom, a do danas je nanizao 4 albuma, 2 EP-a, nagradu za najboljeg izvođača, te ostao upisan kao beskompromisni i talentirani tekstopisac.

Predstava Troia’s discount: Vergilijevi junaci zatočeni u shopping centru – možemo li pobjeći iz naručja konzumerizma?

Više nego komentar, u svojoj buci i vizualnom bogatstvu, Troia’s discount je svojevrsna slika društva. Verbalne (ali i fizičke) bitke protiv materijalizma vodimo u shopping centrovima, zatrpani od okoline koja otupljuje naša osjetila gdje se priča ponovno vraća na pitanje – tko je taj sistem? Čini se da su se „mi“ i „oni“ već odavno spojili, a pitanje je jesu li ikada zapravo i postojale takve podjele. „Volimo samo ono što možemo imati“ – parola je koja se provlači kroz predstavu, ali što ona sve znači? Jesmo li zaista izgubili ljubav kao takvu, možemo li sada samo osjećati kad nešto dotaknemo prstima?

Electronic Beats – festival koji dlaku mijenja, ali ćud nikada [REVIEW]

Lauba je kao prostor za ovakvu vrstu događaja funkcionirala kao da je to oduvijek i bila. Genijalno posložen prostor za promo EB stvari u potpunosti odvojen od plesnog podija, svjetlo i klima kakvu čovjek u tim, koncertnim, uvjetima samo poželjeti može te decentna nenametljiva promocija multinacionalne kompanije koja iza cijelog projekta stoji prostor su oplemenili u toj mjeri da sam se pitala jesam li zaista u Zagrebu?!