Izabrani život

Ovako se samo naziva pacijentom Ivanom Gvozdanovičem. Na krevetu preko puta njegovog ležao je također Ivan Gvozdanovič. Nije njihov život bio neka metafizička farsa, nego su ih jednostavno smjestili nekim slučajem zajedno u sobu. Jedina je razlika između ova dva prijatelja bila ta da je Ivan Gvozdanovič, koji se već prije nalazio u sobi, bio 75 godina mlad. Iako bi stalno ponavljao da ih ima 85. Nije neka velika razlika.

Kruh i konac

Sjedio je na toj određenoj klupici iz dana u dan jer se iz ovog prokletog parka, a posebno s odabrane klupe, širio pogled na njegovo bivše imanje. Volio bi umrijeti gledajući to. Gledajući takvu sliku. Pomažući. Ali zna da neće. Zna da će ga smrt uhvatiti iza nekog smrdljivog kupca ribe ili iza nekog dandyja sa štraftastim hlačama. Toliko daleko od ovog pogleda da neće ni onoj sirotinji stići baciti kruh na pod. Zna on sve. Zašto onda i dalje udiše ovaj zrak?

Noć u Lici

Nakon što joj je žena dala toliko očit odgovor Svetlana se zapitala gdje joj se izgubila moć dedukcije, njen intelekt. Upitala se kako je moguće da jedna zrela žena iz Like zaboravi povezati nekoliko jednostavnih stvari. Onih koje voli povezivati. Voljela je ona i križaljke rješavati, i osmosmjerke, ali je zaključila da ih je ova teta riješila više od nje u svom životu. Po tome se mjeri mudrost u njenim očima.