Category: Review

Vizkultura Viz_Talk with Museum of Broken Relationships [INTERVIEW]

Muzej prekinutih veza jedan je od onih projekata koji su u mnogo toga prvi; prvi su Muzej ovakve vrste na svijetu, prvi su zagrebački muzej u privatnom vlasništvu i prvi čija su vrata otvorena sedam dana u tjednu (za razliku od ostalih muzeja u gradu). Neposredan, stručan, elokventan… Sve su to epiteti koji krase jednog od inicijatora same ideje, Dražena Grubišića, s kojim je glavni urednik i voditelj projekta Vizkultura, Ivan Dorotić, porazgovarao o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti ovog ‘muzeja ljubavi okrenutog naopačke’ – kako mu od milja tepa upravo Dražen.

Nas dva i ja @ Teatar EXIT [REVIEW]

Redatelj višestruko nagrađivane predstave Kauboji koja dvoranu teatra Exit puni već zavidan broj godina, repertoar je obogatio novim autorskom projektom pod imenom Nas dva i ja, gorko-slatkom pričom o prijateljstvu koje često dolazi u različitim oblicima, ali nas još češće podsjeća da smo, prije svega, društvena bića zajednice i zajedništva.

Drakula (ZKM): Neke nove vrste vampira

Iako je Urban a priori donio odluku s kakvom se publikom želi sresti, točnije – što od nje očekuje, ne može mu se poreći scensko majstorstvo. U svoj svojoj predorečenosti, Drakula (ako do njene zadnje minute izdržite) pokazuje kvalitetu koherentne cjeline u kojoj se ponajviše ističu atmosferičnost i vladanje prostorom. Dio ansambla možda se nije mogao nositi s Urbanovom zahtjevima u pogledu scenskog pokreta, ali oni koji su mu prepustili svoja tijela, u kulminaciji djela uspjeli su razotkriti ta ogoljena i ranjena bića čija se bol uporno i bez dozvole seksualizira. Drakula nije neka romantična prošlost, ono djelo pisano modernim jezikom, ali koje se na taj isti jezik i samo popiknulo.

Ganz novi festival – mjesto za igru i sanjanje

Ne mogu se oteti dojmu da se za novom vrstom pristupanja izvedbenim umjetnostima po završetku ovogodišnjeg Ganz novog festivala, neminovno žudi. Karta više tražila se za gotovo svaku izvedbu u prostorima Studentskog centra u Zagrebu, a određen povratak inicijalnim temama ljudske egzistencije i civilizacijske povijesti može se prepoznati kao jedan okvir koji je umjetnike pozvao na njihove eksperimente.

Ljeto u MSU: Edo Maajka [REVIEW]

Nakon gotovo dvije godine izbivanja, Edo Maajka je napunio krov MSU-a i oduševio prisutne ponajprije svojom osobnosću. Kreativac koji je poput mnogih mladih danas otišao i našao sreću negdje drugdje, međutim, Edo nije zaboravio tko je, nije zaboravio što je važno, što je publika i što su osjetila. “Div mojih grudi ide sa mnom kud kod pođem” napisao je Ralph Waldo Emerson znajući da od onoga što jesmo ne možemo pobjeći, što Edo niti ne pokušava, već ostaje vjeran onome istinskome u sebi.

Ljeto u MSU: Majke [REVIEW]

“Moje ime nije važno, ja sam čovjek” ispjevao je posljednji stih. Negdje sa strane, duboko unutar publike čulo se odobravanje ili bolje rečeno prepoznavanje te jedne velike istine, koja nam toliko često isklizne ispod ruke. Neću pričati o glazbi, neću pričati o ozvučenju, neću pričati o pjesmama, pričat ću o emociji koja je dolazila od tog ranjenog čovjeka koji je svoj mrak pretvorio u djelić svjetlosti koju pjesnik poput njega jednostavno mora podijeliti s drugima.