Dajem ljubaznoj djevojci u crnom na ulazu da otkine vršak moje karte, kako bih pravovaljano ušla na borbu za prava maloga čovjeka i sjedam na svoje precizno označeno mjesto, kraseći se svijesti o potrebi za „revolucijom“ i umjetničkom slobodom te ga uredno napuštam, kako bih ponovno probrane individue, uvjerila kako trebaju čuti gdje leži ta ista „revolucija“.