Ljudi za zvijezde

‘I ti meni onda govoriš neke gluposti, a ne znaš osnovne stvari, a? Znaš, gledam ti ja te zvijezde, ti meni o bubamarama, kao ne čujem te, misliš ti… Ovco, ovako ćeš izgledati za nekih puno, puno godina. Sto možda.’

Njeno ime je umanjenica

Shvatio je i sam da će i njegova umanjenica primijetiti da se muško pomalo gubi u svojim fantazijama pa se vratio na ono drugo o čemu uvijek razmišlja. Na nju. Palo mu je po stoti puta na pamet da kako je moguće da mu se njeno ime tako uvuklo pod kožu? Kako je moguće da na spomen njenog imena ta riječ poprimi posve drugi kontekst? Znate ono kad riječi koje ponavljate više puta izgube svoj smisao? Znate. E, Ovo je bilo posve obrnuto.

Kakve veze sreća ima sa srijedom u životu jedne mlade djevojke?

– Ljubavi, što ćeš napraviti za ručak?
– Ono što i jučer, dragi. Ništa.
– Ah, moje omiljeno jelo.

Jedna o stolu

Bila je nedjelja danas. Bila je nedjelja i kad su kupili stol. Onaj isti koji ona oskvrnjuje. Dragi je skočio u Ikeu, uočio neku plastičnu nakazu te odmah nazvao Mare za savjet. Ova se nije libila poslati ga u kurac i reći mu da kupi onaj koji je ona vidjela u katalogu. Dragi je to i napravio. Tako su kupili stol.

Hana i Emil

Pitanja bez upitnika. Naime, mnogi muškarci prije Emila izgubili bi se po svijetu baš tražeći taj upitnik na krajevima njenih rečenica da bi s vremenom došli do rubova litica toliko iznemogli te bi im se činilo da ga vide tamo pri dnu i jadni bi se bacili. To bi im bio kraj, bez ičega. Urlika, epitafa, Haninog cjelova.