Sunčana mladost

Iz vode ništa nije izranjalo. Ni pernata jakna koja je sad bila zasigurno natopljena i slana. Još jednom smo bacilli pogled na Stojana, čoporativno. Ostalo mu je još malo čajne na povećem komadu kruha. Gledali smo studiozno kako skida salamu, proždire ju i baca kruh u vodu.

Izdah

Ustao se do kuhinje još jednom. Svjetlo je bilo ugašeno. Nije se sjećao da je tako ostavio ovu prostoriju. Stolica pored prozora bila je još bliže njemu. Sjeo je na onu pored. Gledao je u praznu stolicu i šutio. Nije znao šuti li zato što je siguran da mu se riječi ne izdaju za one koje želi da budu u stvarnosti ili zato što nije imao snage da išta kaže.

Dvanaest mačaka i dvije boce rakije

Vera pije čaj s rakijom i bazdi kao mornar, Vera voli mačke svoje, svih dvanaestak njih, ona ima stan s tapetama. Naša junakinja se boji da će postati Vera za kojih dvanaestak mačaka i dvije boce rakije.

Umjetni mir

Telefon je prekinuo njegov umjetni mir. Nakon nekoliko sekundi geganja podignuo je slušalicu. Nije se nadao tomu, ali sin je bio na drugoj strani linije. Razgovor je tekao usporeno, kao da razgovaraju dva starčića. Nije ni dugo trajao doduše, pitao je oca kako je dok je ovaj odgovorio – lagodno, bez ijedne brige sine. Bio je to i zaključak razgovora, tjedna rutina i nekoliko riječi. Pozdraviše se i zvuk spuštanja slušalice zaori praznom sobom.