Telefon je prekinuo njegov umjetni mir. Nakon nekoliko sekundi geganja podignuo je slušalicu. Nije se nadao tomu, ali sin je bio na drugoj strani linije. Razgovor je tekao usporeno, kao da razgovaraju dva starčića. Nije ni dugo trajao doduše, pitao je oca kako je dok je ovaj odgovorio – lagodno, bez ijedne brige sine. Bio je to i zaključak razgovora, tjedna rutina i nekoliko riječi. Pozdraviše se i zvuk spuštanja slušalice zaori praznom sobom.