Your ticket to urban culture. Powered by Neuralab
Organ Vida održat će se od 6. do 20. rujna 2017. po prvi puta u Muzeju suvremene umjetnosti koji je glavni partner Festivala, ali i na još desetak lokacija u Zagrebu, a program uključuje i izložbeni, edukativni, diskurzivni, filmski i zabavni dio, kao i prethodnih godina.
„No sh**, Sherlock Holmes“ – toliko je opće usvojeno ime čudnovatog detektiva-genijalca u našoj kulturi da bilo da jeste ili niste u ruke primili neko od djela Arthura Conana Doylea, on se uspio uvući u vaš slang i svakodnevni govor, način šale (ili bolje rečeno – ismijavanja). Adaptacije literarnih predložaka čiji akterski postav vodi slavni istražitelj i nisu neka novost u svijetu; broj je filmsko-televizijskih adaptacija dosegao u zadnjih nekoliko godina zamašne brojke, a u Sherlockovu su kožu uskočili i neki od najpopularnijih glumaca današnjice uključujući Benedicta Cumberbatcha i Roberta Downey Jr., a Watson je doživio čak i svoju žensku varijantu. Ipak, Krešimir se Dolenčić u hrvatskom kazalištu zajedno sa svojom partnericom Anom Tonković Dolenčić (autoricom adaptacije) uspijeva upisati u anale oduhovljujući ovog osebujnog Doyleovog protagonista i njegov šaroliki entourage na daskama Zagrebačkog kazališta mladih po prvi puta u povijesti naše dramske umjetnosti.
„To nismo mi, to je samo staklo“ držeći se za osovinu simboličnosti poznatih heroja s druge strane „moralnog“ spektra, emotivno dojmljivo ironizira naše želje i patnje. Sam odabir holivudskih ikona kao centralnih motiva istupak je za sebe i ukazuje na slojevanje autoričine kritike koja se gradi od trbuha što kruli do iskrivljenog odraza kojeg preziremo jer moramo, jer sve oko nas sjaji baš kao staklo. I što onda preostaje nego razbiti ga, restrikciju odriješiti destrukcijom, ako ništa onda barem samodestrukcijom paleći zdrava pluća? To je utapajući ugođaj „To nismo mi, to je samo staklo“, kazališne crtice o začaranome krugu života otpadnika i iznuđenih buntovnika iznesene s romantičnim minimalizmom.
Kraj godine. Blagdani. Posežem za šestim kolačem u nizu. S lijevom rukom trpam mađaricu, s desnom rukom skrolam po fejsu. Pljušte osvrti godine na izmaku. Svima nešto grozno, da je to bilo odvratnih 12 mjeseci, zvijezde umiru jedna za drugom, politika i dalje enormna kurva… Neki se kunu da je 2016. godina ukleta i jedva čekaju tu novu 2017. Možda nisam trebao skrolat tu žuč. Pomalo apatičan, gasim FB. Gledam u sedmi kolač. Ne uzimam ga. Nisam već dugo nešto napisao za Transmeet. Vrijeme je za osvrt. I to onak’ u jednom dahu.
Izložbu je dodatno začinio dizajn Gorana Den Popovića koji prikazuje film s temom kako je domaća reggae prošlost stvorila našu reggae kulturu u sadašnjosti.
I tako je došao jedan od mojih apsolutno najdražih blagdana u godini koji se već tradicionalno odvija jedne kišne subote u studenom, a to je naravno Morcheebino u Tvornici kulture. Nadam se da ćemo uskoro konačno, nakon trećeg veličanstvenog nastupa Svete Skye ovaj dan proglasiti državnim praznikom kad ne moramo ići u školu i na posao već cijeli dan slušati Morcheebine stvari i kupati se u melankoliji i sjećanjima na more te navečer opijeni hitovima i vinom hodočastiti Uberom do Tvornice kulture, mjesta ukazanja Blažene Skye Edwards medena glasa.
Prošla su tri dana od rođendanskog koncerta Placeba u KC Dražen Petrović a meni „Teenage Angst“ još uvijek odzvanja glavom i definitivno nisam dobio neki pošten emocionalni odmak potreban za jednu objektivnu i trezvenu reportažu s događaja, kako i priliči jednom novinaru amateru koji uopće nije dan nakon koncerta pio brufene i vodu na litre da dođe sebi. Dakle, da. Bilo je dosta dobro.
Svojim su gostima ponudili jela iz cijele Hrvatske, tako se jeo slavonski gulaš, istarski fuži i kozlić na teću. Dalmaciju je zastupala salata od hobotnice dok je domaći teren bio predstavljen bučnicom i gibanicom od sira.
Novi vodič kroz zagrebačku gastro scenu obavezna je turistička oprema za kvalitetan boravak u Zagrebu, a poželjeli su ga i domaći ljubitelji restorana.
Dan nakon koncerta Die Antwoorda pun mi je newsfeed “eeeee bilo je luuuuudilo”, “fakat sam se oznojila k’o nikad kol’ko sam plesala”, “najbolji koncert ikad”. Većina recenzija je sličnih naslova – “Portal u rap rave svemir otvoren je usred Velesajma”, “Die Antwoord pokorio Zagreb furioznim tempom i beatovima”. Pa si ja mislim – jesam li ja prestara ili nisam bila dovoljno pijana?
Transmeet.Tv 