Your ticket to urban culture. Powered by Neuralab
Ovoga puta u punome sastavu, Sune i Sharin, potpomognuti bubnjarem, došli su promovirati posljednji studijski album – Pe’ahi. Trojka je koncert otvorila pjesmom kojom album i započinje, Endless Sleeper, a kada je Sune nakon noise-surf-jeka uvoda krenuo pjevati pjesmu koju je napisao inspiriran zgodom kada se umalo utopio, bilo mi je drago što sam tamo.
U pitanjima morala najteže povlačimo granice onda kada je nešto naše i tako do dana današnjeg nasljeđujemo nasilje, nasljeđujemo rat, nasljeđujemo osvetu i potoke krvi. „Čuj, Hamlete, čuj“ predstava je prošlosti i sadašnjosti, ali i predstava koja poziva da pokopamo Hamletov mač i pokušamo krenuti u neku drugu budućnost, da ono što će naša djeca naslijediti ne bude prolivena krv nego neko svjetlo sutra.
Baden-Baden sam prvi put čuo prošle godine u ovo vrijeme u Malom pogonu Tvornice i pao ko’ kruška na energiju i zvuk koji nude. Zapravo je interesantno bilo gledati ovu gažu iz te perspektive, iliti, vidjeti kako se bend promijeni u razmaku od godine dana.
Do zadnjeg mjesta ispunjen Veliki pogon Tvornice kulture vjerojatno će Editorse navesti da svrate još koji put na svojim turnejama. Dobrodošli!
Onaj koji je pogledao, u tim je trenucima sinergije svjetla, zvuka, prizora, fizičkoga osjeta navijačkoga pjevanja i, prije svega, energije koju samo stotine mladih duša koje rade zajedno mogu proizvesti, mogao vidjeti kako se zrak u dvorani pretvara u auroru borealis koja klizi i izmiče se eterom, preskakuje i titra, nastalom od silne količine životne energije oslobođene u isti mah.
Bio je studeni kada je najava gostovanja Neutral Milk Hotela počela raditi valove. Neutral Milk Hotel u Zagrebu, ej! Valjalo je čekati 6 mjeseci.
Uz zanimljiva druženja, pregršt kreativnih radova i pohvalnog izbora dobre hrane koju smo pojeli prije nego što su ih kamere zabilježile prošla je još jedna uspješna inačica Dana D. Čestitamo svim izlagačima i nagrađenim autorima, te samom Danu D koji usprkos konstantnim borbama iz godine u godinu nudi novi i bogatiju pobjedu.
U najavi drugoga zagrebačkoga koncerta Dum Dum Girls stajalo je i da dolaze “ američke shoegaze buntovnice“. Ne sjećam se da sam ikada prisustvovao koncertu banda koji se tako striktno pridržava smjernica iz vodiča o shoegaze koncertiranju. U ovome se slučaju radilo o zamračenoj dvorani, već spomenutoj crnoj odjeći, većinom bezizražajnomne licu i obavezno gledanje u pod/cipele po završetku svake pjesme uz poneki “tenkjuverimač“.
16. travnja Bad Copy su se vratili u Zagreb promovirati “Krigle“, prošlogodišnji studijski album, četvrti po redu. Skaj Vikler, Ajs Nigrutin i Timbe set su otvorili uspješnicom Esi mi dobar koja je kod publike promptno izazvala oduševljenje koje nije kopnilo cijelim koncertom. Mislim da su i momci iz banda pomalo bili iznenađeni brojnošću publike i njenim poznavanjem stihova, tako da masovnoga repanja nije manjkalo.
U osam glumica, među kojima je uopće teško izdvojiti ijednu od njih kao bolju, a kamoli lošiju budući da su odradile svoj dio posla za svaku pohvalu, publika se ogledava. U tome ogledalu je sve, ništa više i ništa manje i što onda drugo nego si priuštiti tu dozu smijeha i pustiti da jednom svi oni problemi što smo nakupljali i još nakupljamo jednom iziđu van iz nas i utope se u smijanju. Nekim stvarima, doduše, nećemo se nikada smijati, ali možemo dopustiti i da ta bol odjekne u toj tišini i sigurnosti teatra gdje zajedno publika s glumicama diše i ona uistina traumatična sjećanja.
Transmeet.Tv 