Borbeno i solidarno za Dan žena!
Category: Text
Nije stvar u vremenu
Stajao je tamo, što drugo nego, sat. Stari sat kojemu su se kazaljke malo kretale pa bi stale i tako unedogled. Izvadio ga je i uzeo u ruke. Bio je iznošen i njegova se kožna narukvica ofucala toliko da ju se nije moglo staviti na ruku, a da na njoj ne ostane dio dotrajale narukvice. Samo ga je gledao i ruke mu se nisu znojile. Bio je to sat njegova djeda.
„To nismo mi, to je samo staklo“ – kazališna crtica o otpadnicima i buntovnicima
„To nismo mi, to je samo staklo“ držeći se za osovinu simboličnosti poznatih heroja s druge strane „moralnog“ spektra, emotivno dojmljivo ironizira naše želje i patnje. Sam odabir holivudskih ikona kao centralnih motiva istupak je za sebe i ukazuje na slojevanje autoričine kritike koja se gradi od trbuha što kruli do iskrivljenog odraza kojeg preziremo jer moramo, jer sve oko nas sjaji baš kao staklo. I što onda preostaje nego razbiti ga, restrikciju odriješiti destrukcijom, ako ništa onda barem samodestrukcijom paleći zdrava pluća? To je utapajući ugođaj „To nismo mi, to je samo staklo“, kazališne crtice o začaranome krugu života otpadnika i iznuđenih buntovnika iznesene s romantičnim minimalizmom.
Rekapitulacija radne 2016. [pomalo]
Kraj godine. Blagdani. Posežem za šestim kolačem u nizu. S lijevom rukom trpam mađaricu, s desnom rukom skrolam po fejsu. Pljušte osvrti godine na izmaku. Svima nešto grozno, da je to bilo odvratnih 12 mjeseci, zvijezde umiru jedna za drugom, politika i dalje enormna kurva… Neki se kunu da je 2016. godina ukleta i jedva čekaju tu novu 2017. Možda nisam trebao skrolat tu žuč. Pomalo apatičan, gasim FB. Gledam u sedmi kolač. Ne uzimam ga. Nisam već dugo nešto napisao za Transmeet. Vrijeme je za osvrt. I to onak’ u jednom dahu.
Zakašnjela istina
Djed Mraz je sjeo na svoje prijestolje i omraženi su mu patuljci prišli te se ponašali kao pomoćnici. Malo se znalo, ali u ovom poslu, odnosno u njegovoj verziji Božića, nije podnosio patuljke. Više ih je smatrao vrtnim patuljcima, nekim ukrasima koji paradiraju okolo dok on laže svima oko sebe. Vrtni patuljci i patološki lažljivac.
Exit tim dovodi Prodigy, Dubiozu i Urbana na Sea Star festival u Umagu
Ovo su tek prva imena glazbeno raznolikog programa, a nove najave stižu poslije blagdana. Sea Star festival održat će se u Umagu 26. i 27. svibnja 2017. godine.
Teatar &TD: Teror tolerancije – Postoji li politički teatar u Hrvatskoj?
Teror tolerancije kao politički komentar ili možda bolje rečeno, doskočica je samodostatan – on je neporecivo zabavan, umješnost redatelja kao što je Kurspahić i njegov prirodni osjećaj za humor osjetan je na svakom koraku, glumačka postava koja se već neko vrijeme okuplja oko njegova imena: Jakir, Jirsak, Barath Bastajić kao i na koncu, sam Kurspahić energična je i dopadljiva. U tehničkome smislu nema se mnogo toga zamjeriti Kurspahićevom timu, iskustvo je gledanja ispunjeno, na trenutke i prepunjeno sadržajem, ali ispod gomilanja materijala i uživanja u autorskoj dosjetljivosti (barem ako ste ideološki podobni za istu), nisam sigurna leži li mnogo više u novoj Kurspahićevoj predstavi.
Pregled hrvatske i regionalne reggae scene kroz fotografiju
Izložbu je dodatno začinio dizajn Gorana Den Popovića koji prikazuje film s temom kako je domaća reggae prošlost stvorila našu reggae kulturu u sadašnjosti.
Rasplesani Good Vibrations u elektro điru
Karte po pretprodajnoj cijeni od 30 kuna možete kupiti u Dirty Old Shopu i Vintageu, na dan će koštati 40 kuna.
The XX i pjesma leda i vatre u Boćarskom domu
Početkom ovog tjedna ledena se fronta spustila u Zagreb izmoren trulom južinom i nesmiljenim plesanjem koje je obilježilo ovu prilično intenzivnu koncertnu jesen. Naglo zahlađenje poprimilo je pomalo simbolično značenje budući da je koincidiralo s prvim koncertom velike turneje benda The XX čija se glazba često i opisuje kao hladna, melankolična i hermetičnija od crnih kaputa i dugometražnih šalova mladih hipsterica koje su te večeri nadobudno točile pelin ispred Boćarskog doma u iščekivanju ovog važnog događaja.
