Golemova ploča

I znate kakve su žene, stvaraju one muškarce po svojoj mjeri pa makar i u 21. stoljeću. Tako je ona počela kreirati svog Golema. Visok i stasit, markantan, sve zube ima, s drugima razgovorljiv, no kad je s njom, ni riječi nema.

Hana i Emil

Pitanja bez upitnika. Naime, mnogi muškarci prije Emila izgubili bi se po svijetu baš tražeći taj upitnik na krajevima njenih rečenica da bi s vremenom došli do rubova litica toliko iznemogli te bi im se činilo da ga vide tamo pri dnu i jadni bi se bacili. To bi im bio kraj, bez ičega. Urlika, epitafa, Haninog cjelova.

Umjetni mir

Telefon je prekinuo njegov umjetni mir. Nakon nekoliko sekundi geganja podignuo je slušalicu. Nije se nadao tomu, ali sin je bio na drugoj strani linije. Razgovor je tekao usporeno, kao da razgovaraju dva starčića. Nije ni dugo trajao doduše, pitao je oca kako je dok je ovaj odgovorio – lagodno, bez ijedne brige sine. Bio je to i zaključak razgovora, tjedna rutina i nekoliko riječi. Pozdraviše se i zvuk spuštanja slušalice zaori praznom sobom.

Arhetip modernog grijeha

Na kraju sloboda odluke nadilazi patnju. Hedonizam je kretanje svakog atoma u tijelu, kolanje krvi te sloboda odluke protiv predaje ili predaja i prepuštanje okolnostima. Tijelo uživa u tome od rođenja do smrti, uživa u životu. Čovjek i nesvjestan jest onakav kakav želi biti, onakav kakav će uvijek stremiti da bude – savršenstvo u krhotinama svega što ga okružuje.

Plastika

Kasnio je na zakazan obiteljski ručak, morao se nekako dovući do svoje obitelji unatoč novostečenoj invalidnosti. Nakon napornog skakutanja gradom, izbjegavanja auta, dugog prelaženja zebri, izbjegavanja požara te nakon što su se dva psa popišala na njega pokucao je na dveri otadžbine vrškom glave ljuljajući se i pritom održavajući zavidnu ravnotežu.

Pedesetogodišnji hobi

– Ma gledaj, zar misliš da ću postat’ sokolar nakon srednje škole (nije da imam išta protiv sokolara), ali izglednije je da ću ići za svojom egzistencijom, za onim što će mi priskrbiti novac. Znam da ciljaš na to da sam trebao biti superheroj, astronaut ili slično ali to su jednostavno preveliki snovi, i možda se baš zato tako i s razlogom zovu, snovi. Ti misliš da je to tvoj neki potencijal, ja kažem da su to samo snovi. U drugačijem svijetu živimo.

Par koraka

Moram napomenuti rasprave radi, stan mi stoji poprilično na koso, uključujući i prozore i zidove, čitavo zdanje se nakrivilo prema vanjskim vratima, staklena čaša koja je pala sa stola i razbila se u hrpu komadića ugodno me upozorila na to. Nije to nekakva užasna ili iznenađujuća anomalija, nauči se čovjek živjeti s time, ni ne bunim se više. Dogodi se to s vremena na vrijeme i točno se zna radi čega.