Kruh i konac

Sjedio je na toj određenoj klupici iz dana u dan jer se iz ovog prokletog parka, a posebno s odabrane klupe, širio pogled na njegovo bivše imanje. Volio bi umrijeti gledajući to. Gledajući takvu sliku. Pomažući. Ali zna da neće. Zna da će ga smrt uhvatiti iza nekog smrdljivog kupca ribe ili iza nekog dandyja sa štraftastim hlačama. Toliko daleko od ovog pogleda da neće ni onoj sirotinji stići baciti kruh na pod. Zna on sve. Zašto onda i dalje udiše ovaj zrak?

Revolucionarka

Ona je bila od puno riječi, od čitavih monologa koji su tu spremni iz rukava jer ih je čula od nekog mentora tuđeg mentora. I ima Hrvojka pravo što sve to prepričava jer to su bitne stvari. Pogotovo iduća. – Znaš, za iduću predstavu imam jednu revolucionarnu ideju. – Ivor je jedva čekao njene često proročanske riječi pokrećući svoju pušilicu s dimom okusa marakuje.

I tko zapovijeda vjetru da puše?

Gledala ga je, slušala, nije joj bilo jasno ništa od onoga što ova budala govori. Niti su ikada govorili o vjenčanju, niti im je ikada smetalo živjeti kao normalni ljudi. Samo zaljubljeni i to je to. To je ono što bi trebalo držati dvoje zajedno, pomisli Jezebela. Čak je i sebe počela percipirati tako. S tim Izmišljenim imenom. Što joj uradi budala?

Noć u Lici

Nakon što joj je žena dala toliko očit odgovor Svetlana se zapitala gdje joj se izgubila moć dedukcije, njen intelekt. Upitala se kako je moguće da jedna zrela žena iz Like zaboravi povezati nekoliko jednostavnih stvari. Onih koje voli povezivati. Voljela je ona i križaljke rješavati, i osmosmjerke, ali je zaključila da ih je ova teta riješila više od nje u svom životu. Po tome se mjeri mudrost u njenim očima.